O nama

Reformirana crkva Zagreb

www.rkczg.hr


Na mrežnoj stranici možete saznati o nama, našemu nauku, stajalištima, pogledima i povijesti. Pored stalnih rubrika istaknute u uzglavlju, u tematskom sadržaju možete pronaći materijale koji se redovito nadopunjavaju.

©

Svi podatci na mrežnoj stranici su zaštićeni.

Dozvoljeno je korištenje pod uvjetom da se jasno i nedvosmisleno

postavi poveznica na članak ili

Izvor: www.rkczg.hr


Svi su radovi vlasništvo autora.


————–

Urednik:

Branimir Bučanović


 TJEDNI RASPORED

Bogoštovlje na Dan Gospodnji: Nedjelja

Proučavanje Biblije: Srijeda

Molitveni sastanak i Kateheza: Četvrtak

(Odstupanja od rasporeda moguća su zbog pastoralnih obveza)

————–

Tematska predavaja (teološka, duhovna obnova, i edukativna) održavamo povremeno.

O projektima edukacije, koje organiziramo, pročitajte putem poveznice

EDUKACIJA


Hrvatska zastava

Reformirana kršćanska kalvinska Crkva u Hrvatskoj je zajednica vjernika reformacijske provenijencije, nauka i crkvenog ustroja, a Crkvena općina Zagreb ― Reformirana crkva Zagreb dio je tog zajedništva.

Zajednica vjernika djelovala je dugi niz desetljeća (više u dijelu Nazočnost u Zagrebu) na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, ali bez stalne pastoralne skrbi. Odlukom Sinode (vrhovno tijelo Crkve) 20. veljače 1999. ustrojena je Crkvena općina Zagreb, i od tada je voditelj pastoralne službe vlč. Branimir Bučanović.

Pastoralna služba te poslanje upućeno je poglavito kršćanskim vjernicima helvetske i agsburške vjeroispovijedi.

Otvorena je za sve koji traže duhovni dom te iskrenu i istinsku vjeru temeljenu na biblijskoj pobožnosti, i društvenoj pravednosti. U zajednicu su dobro došli svi, bez obzira na: spol, naciju, dob ili boju kože ― svi koji prihvaćaju nauk, ustroj i praksu Reformirane Crkve, te Hrvatsku kao svoju zemaljsku domovina na putu u Vječnu domovinu u nebesima!

Crkva stoji na stajalištu da je brak zajednica jednog muškarca i jedne žene! Predana je promicanju, poticanju i čuvanju takovih odnosa, te obitelji kao temeljne ćelije društva. Zalažemo se za zaštitu života od začeća ispred bilo kojeg drugog prava. Potičemo pravilan odgoj i skrb o djeci i mladima koji su budućnost društva.

Uporište za duhovnost i društvenu pravednost je Sveto pismo ― Riječ Božja! Crkve reformirano-prezbiterijalnog nauka i ustroja nazočne su u mnogim zemljama. Ističemo one koje, u ukupnom pučanstvu, imaju značajniji postotak:  Švicarska, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo (posebno Škotska i Irska), Njemačka, Mađarska, Rumunjska, Češka, SAD, Kanada, Novi Zeland, Australija, Južna Koreja, Indonezija, Južna Afrika, itd.

Danas na Zemlji ima više od 80 milijuna, aktivnih vjernika, od toga u Europi oko 7 milijuna, a broj krštenih je daleko veći.

Reformirana Crkva u Hrvatskoj je izvorna sljednica reformacije 16. stoljeća te spada u krug Crkava reformacije. Potrebno je naglasiti kako predstavlja nastavak nastojanja pobožnih vjernika tijekom cjelokupne povijesti kršćanstva, pa je točnije reći da su joj početci od samih početka kršćanstva. Njezin utemeljitelj je Bog, a zaglavni kamen i glava Gospodin Isus Krist, koji ju gradi po djelovanju Duha Svetoga!

Na hrvatskim prostorima Reformirana Crkva nazočna je od 16. stoljeća, prve Crkvene općine ustrojavane su oko 1540. Prva sinoda održana je 20. travnja 1550. na području Vaskaszentmárton (današnja Mađarska) i malog mjesta Vaška u Općini Sopje koja se nalazi u Virovitičko-podravskoj Županiji. Reformacijski kršćani su bili nazočni na svim područjima današnje Hrvatske: posebno u Slavoniji, današnjoj središnjoj Hrvatskoj, Istri, Međimurju te u mnogim mjestima i gradovima.

Tešku sudbinu reformacijskih kršćana, na području današnje Hrvatske, odredila je protureformacija. Cilj je bio prognati sve vjernike reformacijskih vjeroispovijedi (agsburgške i helvetske). Zakonom iz 1604. Hrvatima je zabranjena sloboda vjeroispovijesti te su žestoko proganjani, a imovina pljačkana. Donošeno je više takovih zakona (1602., 1604., 1608., 1687., 1715., 1723., 1741., 1799.g.) kojim se poticao žestoki progon Hrvata reformacijskih konfesija (agsburgške i helvetske). Ediktom o vjerskoj toleranciji Josipa II. iz 1781. dozvoljena je ograničena sloboda savjesti i vjeroispovijesti. Hrvatski Sabor je Zakonom dopustio slobodu vjeroispovijedanja 1859., a od 1860. otpočinje primjena. Treba istaknuti da je u njegovoj primjeni ― skoro uvijek i gotovo svugdje ― bilo opstrukcije i otpora. Nakon ustrojavanja monarhističke Jugoslavije 1918., ponovo počinje teško vrijeme za reformacijske kršćane, a najteže doba je nakon ustave totalitarističke i komunističke Jugoslavije 1945. Tijekom komunističke represije i opresije (1945. ― 1991.) bilo je jako teško vrijeme za vjernike Reformirane Crkve. Više Crkvenih općina je uništeno, više od 10 škola ukradeno, nekoliko groblja devastirano, te ogromna imovina opljačkana. Tijekom Jugo-komunističke, Veliko-srpske agresije i terorističkih napada režima Slobodana Miloševića oko 50 posto preostale imovine je opljačkano i uništeno, a mnogi vjernici su bili prognani iz domova. Milošću Boga, i najviše uz pomoć Republike Hrvatske, te prijatelja iz SAD-a, i Europe većina crkvenih zgrada je obnovljena.

Reformirana Crkva, tijekom svoje povijesti djelovanja, njeguje i poštuje multietničnost (Hrvati, Mađari, Česi, Njemci, Slovaci itd.), pa time pokazuje i njeguje istinsko poslanje Crkve.

Dana 4. srpnja 2003. Vlada Republike Hrvatske potpisala je, sa Reformiranom Crkvom u Hrvatskoj, Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa i na taj način vratila veći dio prava koja su derogirana tijekom komunističkog totalitarizma, te na taj način ispravila grijeh prošlosti te počela vraćati opljačkanu imovinu tijekom komunističkog totalitarizma.

Trenutno ima 23 Crkvene općine, s oko 2000 vjernika.

Reformirana Crkva u Hrvatskoj je članica sljedećih međunarodnih udruženja: Svjetska zajednica Reformiranih Crkava, Vijeće reformiranih crkava Europe, Zajednica protestantski crkava Europe, Konferencija europskih crkava. U Hrvatskoj: Ekumenski koordinacijski odbor crkava u Hrvatskoj, Hrvatski ogranak Svjetske konferencije religija za mir, Hrvatsko biblijsko društvo.


O nazočnosti reformacijskih kršćana na području Grada Zagreba u knjizi Branimira Bučanovića, Reformacija u Hrvatskoj (ISBN 978-953-59035-1-2 CIP 000952193) ističe se sljedeće.

»Budući su Zagrepčani bili previše otvoreni za reformaciju, nije postojalo drugog načina da ih se sankcionira pa su doneseni oštri zakoni protiv kalvina i luterana, u nakani da ih se prozelitizira ili iskorijeni. Ako se nisu htjeli pokoriti inkviziciji vršeni su sustavni, organizirani i različiti načini pritisaka i zlostavljanja. Prema tvrdnjama povjesničara Franje Buntaka temeljni razlog osnivanja zagrebačkog sjemeništa bio je kako bi mladi, koji su na studijima u inozemstvu u velikom broju prihvaćali reformacijsko kršćanstvo, bili kontrolirani, te na sve načine zadržani u okviru postojeće religije. Unatoč represiji mnogi su prihvaćali reformacijsku religioznost. Kako bi Hrvatima uništili slobodu vjeroispovijedanja te zatočili savjest donesen je 5. srpnja 1604. zakon, a inkvizitorske ovlasti dobiva biskup Šimun Bratulić.

U cilju suzbijanja vjere nije se sustezalo ni od mača, pa je poznato ludovanje bana Tome Erdödya, koji je po cijenu rata odlučio Hrvatima zabraniti misliti i vjerovati. On je, urlajući, izvukao mač na saboru u Požunu-Bratislavi (1608.), i bijesno poručio glede reformatora: ‘Ovim mačem iskorijenit ćemo tu kugu, ako nam dođe na vrata!’

Inkvizicijska strahovlada utjerivala je strah, zlostavljala i provodila nasilje nad Zagrepčanima. Provodili su progone i zatvaranje vjernika reformacije, spaljivali ljude, a političke interese proglašavali religijskim dogmama. (…) Isusovci dolaze u Zagreb 1606. Razlog dolaska je zatiranje kršćanske reformacije i progon reformacijskih kršćana. (…) Zbog radikalnih nastojanja i velikih materijalnih izdavanja rimskim inkvizitorima, reformacija se nije mogla razviti u Zagrebu, a svi koji su bili naklonjeni vjeri u Boga temeljem Biblije bili su žestoko napadani i sustavno proganjani.

Bolje vrijeme za reformacijske kršćane u Zagrebu nastupa sredinom 19. st. nakon što su ukinute zakonske zabrane, i žestok progon. Tada će se početi naseljavati, u značajnijem broju, evangelici i reformirani kojih će do II. svjetskog rata biti više tisuća.

Evangelička crkvena općina ustrojena je kao podružnica Crkvene općine Ljubljana i djeluje od 1851. Ova zajednica okupljala je vjernike augsburgške-evangeličke i helvetske-reformirane konfesije. Prvo javno Bogoštovlje i pastoralnu službu kao samostalna Crkvena općina otpočinje 5. prosinca 1865., a od 27. kolovoza 1877. dobiva podršku za djelovanje od Grada Zagreba. Bogomolja i župni stan izgrađeni su 1884., a škola 1888. Prema popisu iz 1857. u Zagrebu je bilo 33 evangelika, a 1870. 201. Porast je bio značajan pa je 1901. bilo 470 vjernika od kojih su bili 360 augsburške, a 110 helvetske vjeroispovijedi, u školi je bilo 110 đaka. Porast je vidljiv do 1939. kada ih je bilo 2042.

Prema popisu iz 1870. u Zagrebu je živio 201 evangelik augsburške konfesije te 49 helvetske konfesije. Najveći broj reformiranih-kalvinskih vjernika bilježi se 1930. kada ih je prema crkvenim statistikama u Zagrebu bilo 1147, to je ujedno najveći zabilježeni broj reformiranih vjernika u Zagrebu. Od tog vremena vjernici se polako raseljavaju pa ih je 1941. bilo 471. Nisu imali bogomolju, a za njih je bio zadužen reformirani župnik iz Velike Pisanice. U ovaj broj se ne računaju reformirani, koji su bili dijelom Evangeličke crkvene općine Zagreb. Ona je, također, imala značajan broj reformiranih koji su bili pretežno njemačkog, a u manjoj mjeri mađarskog, češkog, slovačkog i hrvatskog porijekla. Za reformirane kršćane nije bio organiziran punovremeni pastoralni rad te nisu djelovali kao ustrojena Crkvena općina.

Tijekom komunističkog totalitarizma (1945. — 1991.) nastupilo je izuzetno nepovoljno i vrlo teško vrijeme za reformacijske kršćane. Evangelici su, zbog vezanosti s Nijemcima, imali izuzetno teško vrijeme. Vjernici su napadani sa svih strana i sustavno uništavani od jugoslavenskih komunista, anabaptističkih radikala, te krivih odluka i neprirodnih koalicija za koje je odgovorno tadašnje vodstvo (osnivanje teološkog učilišta s anabaptistima potpuno protivno evangeličkoj teološkoj i eklezijalnoj tradiciji i nauku, te latentni sukobi s reformiranima).

Reformirana kršćanska kalvinska Crkva u Hrvatskoj obnovila je pastoralni rad, nakon dugo vremena, te organizira pastoralnu službu 20. veljače 1999.

Prema podacima iz 2016. u Zagrebu ima oko šest stotina reformacijskih kršćana (većina su evangelici-augsburške, a manji broj su reformirani-helvetske vjeroispovijedi) koji djeluju u dvije Crkvene općine (evangelička i reformirana).«


– VIDEO: Reportaža i Bogoštovlje –


Reformirana crkva Zagreb

Našička 20, 10110 Zagreb, Hrvatska, EU

GSM: 098 304 569

info@rkczg.hr

www.rkczg.hr


© Sadržaj je zaštićen. Dozvoljeno je korištenje pod uvjetom da se navede, Izvor: www.rkczg.hr